Mirko Marić: Ponosan sam na svoju karijeru u Lokomotivi

Mirko Marić nedavno je u 9. kolu SuperSport HNL-a upisao jubilarni 100. nastup u dresu Lokomotive. Iskusni napadač, koji se ovog ljeta nakon devet godina vratio među Lokose, iza sebe ima bogatu karijeru, iskustvo igranja u HNL-u, talijanskoj Serie A i Serie B te nastupe na europskoj sceni. Povodom jubileja razgovarali smo o njegovim počecima na Kajzerici, nezaboravnim europskim utakmicama, povratku u Lokomotivu, ulozi jednog od najiskusnijih igrača u svlačionici i onome što ga još motivira u nogometu.

Kakav je osjećaj doći do brojke od 100 utakmica za Lokomotivu?

– Prvo mi padne na pamet to da sam ponosan. Sto utakmica za neki klub nije mala stvar. Iskreno, sad kad sam se vratio, kao da nikad nisam otišao odavde, tako da mislim da isto misle svi koji su prošli kroz Lokomotivu. Uvijek se lijepo vratiti.

U Lokomotivu si prvi put stigao 2014. godine, kao vrlo mlad igrač. Koliko se taj Mirko razlikuje od današnjeg?

– Sjećam se 2014., bilo je ljeto kada je Budimir otišao, a ja sam došao. Bio sam dijete i očekivanje je bilo samo da skupljam minute i iskustvo. A sad kad sam se vratio nakon devet godina, totalno nova situacija. Došao sam pomoći mlađim igračima da se razviju na najbolji mogući način. Znamo svi da Lokomotiva tako funkcionira i nadam se da se dobro snalazim.

Jedno od najuspješnijih razdoblja tvog prvog mandata bila je europska sezona 2016./17., u kojoj si u osam nastupa postigao šest pogodaka. Kako danas gledaš na taj period?

– Sigurno da je to bio moj najbolji period u Lokomotivi. Tad smo ispali u play-offu za Europsku ligu od Genka. Igrali smo 2:2, u gostima smo izgubili na kraju, ali smo imali jako dobrih prilika. Nitko od nas nije očekivao da ćemo doći blizu play-offa. Ali imali smo odličnu ekipu: Fiolić, Grezda, Bočkaj, Rrahmani, Majstorović… Možda ostaje žal što nismo tada izborili skupinu prvi put u povijesti. Ali sigurno da smo ponosni na tu sezonu i dan-danas se priča o tome u klubu. Meni je pomoglo sigurno da vidim da mogu pratiti europski ritam i dalo mi je samopouzdanje koje sam nakon toga prezentirao igrama.

Koja ti je europska utakmica ostala u posebnom sjećanju?

– U sjećanju mi je baš taj Genk, prva utakmica doma gdje smo gubili 0:2, vratili se na 2:2. Zabio sam tada gol. I utakmica protiv PAOK-a godinu dana prije toga u gostima, gdje sam prvi put doživio neku izvanserijsku atmosferu.

Igrao si HNL prije desetak godina, a sada si ponovno ovdje. Koliko se liga promijenila?

– Liga se promijenila, sad je puno mladih igrača u HNL-u, klubovi ih vide kao priliku za zaradu. Što se tiče kvalitete, samim time što je puno više mlađih igrača utakmice osciliraju, ali to je sasvim normalno. Zna se dogoditi da utakmica završi sa šest, sedam golova. Sigurno da je mlađim igračima puno lakše sada, imaju veću priliku pokazati se i napraviti iskorak dalje.

Mnogi smatraju da HNL nikad nije bio zanimljiviji. Slažeš li se?

– Možda su utakmice puno zanimljivije jer, primjerice, prije si u svakoj ekipi imao četiri, pet iskusnih igrača i znalo se dogoditi da utakmica prođe bez ijedne prilike. Sad su sve mladi većinom, gledaju kako se ”zabaviti” na terenu, više driblinga, puno brže ide sve, tako da je sigurno za gledatelje puno ljepše. A što se tiče kvalitete, mislim da je prije bilo teže igrati HNL.

Iako je povod razgovora bio njegov jubilarni nastup za Lokose, nismo mogli zaobići ni ostatak njegove bogate karijere. Velik dio karijere proveo si i u Osijeku. Kako pamtiš to razdoblje?

– To je razdoblje sigurno najkvalitetnije, što se tiče nogometnog dijela. Osijek mi je uvijek u lijepom sjećanju. Tri godine sam proveo tamo, stvarno me od prvog do zadnjeg dana cijeli grad primio kao da sam njihov.

Iza tebe je i bogato iskustvo igranja u Italiji, u Serie A i Serie B gdje si nastupao za Monzu, Crotone i Veneziju. Koliko se talijanski nogomet razlikuje od hrvatskog?

– Puno je drugačiji nogomet. Talijani imaju specifičan stil od kojeg ne odstupaju, što im možda zna biti i teret, kad recimo vidimo sad reprezentaciju koliko se muče. Imaju neki drugačiji stil, moraš se prilagoditi njima i tom sustavu. Nije lako i kako kažu – najteže je ući u Italiju, teško je ispasti. Ako si uspio ući, znaju da si prošao tih par godina i uvijek će prije uzeti tebe nego nekog stranca. Ali treba određeno vrijeme da se privikneš na ligu. Obje lige su zahtjevne, a rekao bih da je Serie B u nekim segmentima čak i teža za igranje. U Serie A kvaliteta je puno veća, ali kada se prilagodiš, imaš više prostora i igra je kvalitetnija. U drugoj ligi puno je više trke, duela i zatvorenih utakmica. Napadačima je posebno teško jer mnoge momčadi samo razmišljaju o obrani. To iskustvo mi je jako pomoglo da taktički sazrijem i počnem primjećivati stvari na terenu o kojima ranije nisam toliko razmišljao.

Koja te momčad u Italiji posebno impresionirala?

– Inter, oni su bili najjači, i Napoli kad su osvojili prvenstvo. Generalno, protiv svakog se moglo igrati, samo što drže konstantu koju je teško pratiti. Svih 38 kola, uvijek su na vrhunskom nivou.

Kakav je Mirko Marić izvan nogometnog terena?

– Miran, obiteljski čovjek. Većinom vrijeme provodim s djecom, vožnja u vrtić pa doma, šetnje, parkovi.

Postoji li nešto u čemu si posebno dobar, a da nema veze s nogometom?

– Matematika. Oduvijek sam bio jako dobar, odmalena, ali kad sam počeo igrati nogomet, izašao sam iz toga. Da nisam nogometaš, bavio bih se možda nečime što ima veze s matematikom.

Danas si jedan od najiskusnijih igrača Lokomotive. Koliko se tvoja uloga u svlačionici promijenila u odnosu na prvi mandat?

– Sigurno da se razlikuje. Prije nekako dođeš na trening, uživaš i ideš doma. Sad smo mi stariji igrači spona između svlačionice i trenera. Lakše im je možda kad imaju par iskusnijih igrača koji drže svlačionicu na okupu. Mladima smo podrška i gledamo kako im pomoći. Postoje situacije koje smo mi prošli u karijeri, a oni se nisu susretali dosad s tim, tako da se nadam da uspijevamo u tome i da im pomažemo.

Lokomotiva prolazi kroz rezultatski zahtjevno razdoblje. Kako iz perspektive iskusnog igrača vidiš trenutačnu situaciju?

– Lokomotiva svake godine promijeni 10 do 15 igrača. Treba vremena, sjetimo se i situacije prošle sezone. Prvi dio bila je nisko, a kad su prošli svi pripreme i kad je prošlo neko vrijeme u drugom dijelu to je bilo puno bolje. Praktički se mogla uhvatiti Europa na kraju sezone. Nije to ništa novo, sigurno da kad je rezultatska kriza nije ugodno, ali vidim svaki dan na treninzima da ima kvalitete. Jednostavno nam treba samo taj jedan pozitivan rezultat, pobjeda na mišiće, da se ekipa opusti i da krenemo igrati bolje i uzimati bodove.

Iduće godine Lokomotivu očekuje povratak na moderan stadion u Kranjčevićevu, stadion na kojem si igrao tijekom prvog mandata. Koliko se veseliš tome?

– Pričamo već sad u svlačionici o tome. Jedva čekamo i zanima nas kako će izgledati. Sigurno će biti vrhunski stadion i bit će prekrasno igrati. Evo, isto kad igramo u Osijeku, svi jedva čekaju da se igra tamo. Mislim da će biti neki sličan ambijent. Bez obzira na to što se na Maksimiru dobro osjećamo, Kranjčevićeva je uvijek bila naš dom. Nadam se da će biti kao što pričaju stvarno vrhunski i jedan od najboljih u Hrvatskoj.

I za kraj, nakon jubilarnih 100 nastupa, kakvi su tvoji planovi za nastavak karijere?

– Imam ugovor na dvije godine. Sad sam već u nekim godinama, iako nisam prestar, ali ne možeš nešto previše planirati. Želim samo biti zdrav, a nakon toga ćemo vidjeti. Htio bih igrati što duže i da ostanem zdrav, to je najbitnije.

Foto: Pixsell, NK Lokomotiva